Međuobrok za najmlađe: najčešće greške i one koje treba izbjegavati. Evo kako napraviti pravi izbor!
Prema preporukama pedijatara, dnevni unos kalorija djeteta treba podijeliti na 4-5 obroka: doručak plus međuobrok 20%, ručak 40%, međuobrok 10%, večera 30%. Dijelovi moraju odgovarati dobi djeteta. Stoga se grickalice i grickalice, ako se pažljivo odaberu, dobro integriraju s prehranom dojenčadi i dio su dobrih dnevnih navika.
Nikad nije prerano za dobar početak. Zdravlje djeteta zapravo počinje vrlo rano, čak i od prenatalnog razdoblja. Upravo tijekom čekanja, a zatim od rođenja do prve dvije godine života mogu se postaviti temelji za buduće zdravlje. To je takozvanih prvih 1.000 dana, koji su temeljni za njegov razvoj. Zapravo, znanstvena istraživanja pokazala su da prehrana igra bitnu ulogu u ovom razdoblju života. U ovih 1.000 dana postoje neke ključne faze i za zdravlje buduće odrasle osobe: to su mjeseci trudnoće, dojenja i dojenja.
Među njima je odvikavanje jedan od ključnih trenutaka: od šestog mjeseca beba je spremna integrirati majčino mlijeko u drugu hranu. U ovom osjetljivom trenutku upoznaje nove okuse i okuse. I upravo u ovom trenutku morate početi s uspostavljanjem pravilne prehrane.
Potrebno je obratiti pozornost na kvalitetu i raznolikost namirnica koje čine djetetovu prehranu, izbjegavajući dodavanje soli ili šećera: dijete će tako naučiti poznavati i cijeniti prirodni okus hrane. I pazite na porcije! Previše jela može pridonijeti budućim problemima prekomjerne težine i pretilosti. Samo se obratite svom pedijatru za savjet o tome kako uspostaviti pravilnu prehranu za bebu i pažnja se mora nastaviti čak i dok beba raste. Zapravo, nemojte pasti u pogrešku, na primjer s dvije godine, smatrajući ga već "malom odraslom osobom" i nudeći mu istu hranu kao i ostatku obitelji, jednostavno u manjim obrocima.
Malenom je potrebna specifična prehrana koja jamči dobru ravnotežu između makronutrijenata, poput bjelančevina, i mikronutrijenata, poput željeza i natrija. Postoje specifične namirnice za rano djetinjstvo, koje prate dijete od odbića do treće godine života: to su proizvodi napravljeni isključivo za njega, koji jamče da će zadovoljiti njegove prehrambene potrebe uz najveću sigurnost.Zakonodavstvo o dječjoj hrani zapravo je mnogo restriktivnije u smislu sigurnosti sirovina i omogućuje bolje zaštitu djetetovog tijela od ostataka zagađivača koji su potencijalno prisutni u hrani.
Velika pozornost mora se posvetiti i izboru grickalica i grickalica, ne manje važnih od ostalih obroka. Pogotovo jer su to trenuci u kojima prečesto nastojimo pretjerati s upotrebom šećera. Jedan problem na koji treba obratiti posebnu pozornost od dojenja nadalje je rizik od viška šećera. Dojenčad i mala djeca često konzumiraju mnogo jednostavnije šećere, odnosno šećere koji se dodaju hrani, u usporedbi s postotkom od 10% ukupne energije koju preporučuje WHO, Svjetska zdravstvena organizacija. Šećeri koji su prisutni na primjer u sirupima ili voćnim sokovima. Prema WHO -u, smanjenje od 5% donijelo bi još više zdravstvenih koristi.
Te tvari nisu potrebne tijelu, već se dodaju samo kako bi se povećao slatki okus hrane, sprječavajući dijete da cijeni autentične i prirodne okuse. Ako u ovim osjetljivim godinama pretjerate s jednostavnim šećerima, kao odrasli bit ćete skloni slatkijim okusima. Osim toga, šećerni proizvodi sadrže takozvane "prazne kalorije". Djeca koja konzumiraju previše šećera dobivaju nisku količinu mikronutrijenata poput kalcija, cinka, riboflavina, niacina i folne kiseline. Višak slobodnih šećera također povećava rizik od karijesa. Konačno, šećeri i posebno šećerna pića dovode do većeg rizika od pretilosti u djetinjstvu.
Nakon 12 mjeseci, čini se da su majke još popustljivije u pogledu konzumacije jednostavnih šećera. No, pravi savjet ne nedostaje. Pedijatar zna naznačiti točan izbor i upozorava na uobičajene pogreške poput zlouporabe soli i šećera. Zapravo, obiteljski pedijatar ostaje glavna referentna točka za usmjeravanje prehrane djece.
Općenito, dojenčad i mala djeca konzumiraju mnogo više slobodnih šećera, odnosno šećera dodanih hrani, u usporedbi s postotkom od 10% ukupne energije koju preporučuje WHO, Svjetska zdravstvena organizacija. Šećeri koji su prisutni na primjer u sirupima ili voćnim sokovima. Prema WHO -u, smanjenje od 5% donijelo bi još više zdravstvenih koristi. Besplatni šećeri nisu bitni za dojenčad i malu djecu. Upamtite da se ove tvari dodaju samo za povećanje slatkog okusa hrane. Ako u ovim osjetljivim godinama pretjerate s besplatnim šećerima, kao odrasli bit ćete skloni slatkijim okusima. Osim toga, šećerni proizvodi sadrže takozvane "prazne kalorije". Djeca koja konzumiraju previše šećera dobivaju nisku količinu mikronutrijenata poput kalcija, cinka, riboflavina, niacina i folne kiseline. Višak slobodnih šećera također povećava rizik od karijesa. Konačno, šećeri i posebno šećerna pića dovode do većeg rizika od pretilosti u djetinjstvu.
Nakon 12 mjeseci, čini se da su majke popustljivije u pogledu konzumiranja jednostavnih šećera. Ovaj trend dovodi do "premašivanja" preporučene granice. No, pravi savjet ne nedostaje. Pedijatar zna naznačiti točan izbor i upozorava na uobičajene pogreške, poput predviđanja korištenja kravljeg mlijeka prije godine, te ranog uvođenja soli i šećera. Postoje i posebni proizvodi za djecu, regulirani ad hoc zakonodavstvom, koji jamče nutritivnu sigurnost i kvalitetu. No, obiteljski pedijatar ostaje glavna referentna točka za usmjeravanje prehrane djece.
