Žene u komunikaciji: razgovor s Federicom Beneventi iz Veepeea (grupa vente-privee)

Punoljetnost je zasigurno važna prekretnica, kako za osobu, tako i za marku, a u ovom konkretnom slučaju i za nas.
S obzirom da žena navršava 18 godina, odlučili smo pokrenuti projekt osnaživanja žena koji se fokusira na žene koje rade na području komunikacije.
Federica Beneventi, voditeljica marketinga i komunikacija u Italiji, Veepee, novi jedinstveni brand rođen tek nedavno i evolucija grupe di vente-privee, odgovorila nam je na 5 značajnih pitanja govoreći nam o važnosti unaprjeđenja talenata bez obzira na spol.

1. Kako je "biti žena" u svijetu rada?

Za mene je biti žena u svijetu rada velika sreća. Jako volim raditi u ženskim sredinama, ali, da budem iskrena, još više u mješovitim. Između ostalog, imam sreću raditi u Veepeeu, koji u Italiji uključuje Privalia i vente-privee, što različitost čini velikom vrijednošću. Ono što smatram neobičnim u tome što sam žena u radnom okruženju je imati stvarne i vještine koje su iznad sve povezano s empatijom, upravljanjem vremenom i rješavanjem problema. Razlike koje se moraju vrednovati, u pozitivnom smislu i u mješovitim okruženjima. Snažno vjerujem u talent ljudi bez obzira na spol. Pokret osnaživanja zasigurno je važan za povećanje onih koji imaju talent i jasno je da postoje situacije u kojima to nije slučaj, teške situacije u kojima je žena u manjini.Vrlo sam ponosan na profesionalni izbor koji sam napravio u "idem pronaći" tvrtku u kojoj su ti problemi ne tamo.

Vidi također

Žene u komunikaciji: intervju s Hotwire Beatrice Agostinacchio

Žene u komunikaciji: intervju s Eleonorom Rocca, osnivačicom tvrtke Digital Innovatio

2. Što je za vas bilo "osnaživanje žena" s 18 godina?

Sa 18 godina nisam uzeo u obzir ovaj koncept, ili ga barem nisam formalizirao, ali sam ga zasigurno živio, jer sam dao prostora svojim sklonostima. Sloboda izbora već je bila dio mene, što ujedno znači i slobodu da promijenio mišljenje, potaknut velikom znatiželjom koju sam oduvijek imao, od koje se ni danas ne pokušavam odreći. S 18 godina već sam bio jako orijentiran na put profesionalnog razvoja, iako nisam imao jasne ideje, koje su u stvarnosti to je bila prednost koja mi je tada omogućila da se predomislim pronalazeći svoj put. Počeo sam s mnogo "kvadratnijim" putem, ali onda sam shvatio da to nije moj način i uložio sam hrabrost, da se predomislim. Imao sam i sreću da to mogu učiniti, a u tome obitelj koja me odmah podržala, prije nego što sam to shvatio, igra temeljnu ulogu.

3. Tri riječi koje danas povezujete s "osnaživanje žena"

Prvi je "umrežavanje" jer je umrežavanje temeljno i služi za usporedbu, drugačije gledište i pronalaženje modela na koje se ljudi mogu pozvati. Čvrsto vjerujem u mentorstvo, svih vrsta, na koje sam i sam godinama utjecao kako bih ispunio situacije u kojima još nisam bio spreman. Profesionalci u kojima treba prepoznati težnje i s kojima njeguju produktivne odnose. Druga je riječ, pak, "svijest", koja služi napuštanju nametnutih modela, na ženskoj razini, ali i na razini "ženskog ekstremizma". Ja sam za jednake mogućnosti i za povećanje talenta. I treći "optimizam", učenje shvaćanja stvari na pozitivan način čak i kada nisu, u "perspektivi rasta i razvoja. Nikada ne prestajemo učiti, moramo biti spremni i na neuspjeh i tolerirati svoje pogreške, pa kako cijeniti uspjesi. Čak i kad radite u timu, u mom timu na primjer, ako postoje teške situacije postajete tim, kada postoji uspjeh mi to slavimo.

4. Što biste preporučili 18-godišnjaku?

Savjet koji bih mogao dati sam sebi i koji bih dao današnjim 18-godišnjacima je da se ne boje griješiti, jer tako rasteš. U toj smo dobi puni osjećaja savršenstva, osjećaja perfekcionizma, koji bismo možda trebali naučiti postupno napuštati kako bismo se osjećali slobodnijim. Moramo tolerirati svoje slabosti i mogućnost griješenja. Živimo u svijetu u kojem se pripovijeda, kroz sve alate koje imamo na raspolaganju i u kojima je sve što pokažete savršeno. Umjesto savršenstva ne postoji, morate voljeti sebe i zbog vlastitih slabosti i izbora. cijeniti njihove talente i uspjehe. To je zato što ponekad žene griješiti malo previše poniznosti, uvijek se osjećamo pomalo "ovaj prikriveni osjećaj krivnje u kojem je" da si dobro učinio, mogao si bolje ". na pozitivan način u svijetu u kojem postoji mješoviti doprinos. Ne samo usmjeravanje prema temi osnaživanja žena, već i učenje poboljšanja talenta bez obzira na spol.

5. Koliko je danas potrebno govoriti o osnaživanju žena i što treba učiniti?

Sigurno da postoji potreba i da ste uspjeli. To je zato što postoje konteksti u kojima i dalje postoji snažna nejednakost. Što može biti učinjeno? Obrazovati, donijeti novu kulturu, bez obzira na spol: kulturu vrednovanja sebe i njegovanja svojih sklonosti. Napuštanje osjećaja krivnje i ne stvaranje udaljenosti od muškaraca, s ciljem uključivanja i suradnje. Možda imate neke osobitosti za koje žena radi bolje od stvari, ali isto vrijedi i za muškarce. I vjerujem da je ovo dodana vrijednost jer zajedno postajemo snaga. Bitno je da se toj vrijednosti uči od najranije dobi, ravnodušno prema djevojčicama i maloj djeci. Bilo bi lijepo potaknuti umrežavanje iz srednje škole, dajući pozitivne uzore i poučavajući djecu da razvijaju jednako pozitivne odnose, djelujući tamo gdje obitelj to ne može ili ne može.